Kohlearni implantati kao rješenje za gubitak sluha

Iako danas Lejla može normalno čuti i pratiti nastavu uz pomoć kohlearnog implantata, proces povratka sluha i razvoja govora nije bio nimalo lak za ovu petnaestogodišnjakinju.

Lejla je rođena kao zdrava beba sa normalno razvijenim sluhom. Sa oko jedanaest mjeseci starosti, nakon primljene redovne vakcine, doživjela je febrilnu konvulziju od visoke temperature. Od tada se stvari mijenjaju i ona počinje kao beba da se ponaša drugačije. Lejlini roditelji pokušali su otkriti šta se promjenilo. Odlaze najprije kod neuropedijatra, koji preporučuje EEG snimanje. Ipak, tada nisu otkrivene nikakve anomalije. Na kraju posjećuju i ORL doktora koji ih je dalje uputio na BERA test sluha.

Sa oko godinu dana starosti, Lejli je ustanovljeno teško oštećenje sluha zbog čega su joj odmah preporučeni slušni aparati, kao i ulazak u proceduru za kohlearni implanat. Iskustvo njihovih porodičnih prijatelja koji imaju sina sa kohlearnim implantatom bilo je pozitivno i pomoglo je Lejlinim roditeljima da lako donesu odluku za ugradnju, iako im je cio proces ipak bio potpuna nepoznanica. Uprkos tome, od same odluke do ugradnje kohlearnog implantata prošlo je dvije godine, zbog komplikovane zakonske procedure kao i Lejlinog tadašnjeg zdravstvenog stanja.

U međuvremenu, Lejla je nepune dvije godine nosila slušne aparate i redovno išla na rehabilitaciju. No, roditelji nisu primjetili nikakvu reakciju, kao ni određeni pomak u dotoku zvuka. Kada je nakon dvije godine došlo do ugradnje kohlearnog implantata, roditelji su odmah započeli sa procesom rehabilitacije sluha i govora na UKC Tuzla kao i kod privatnog terapeuta, dok je u obdaništu imala podršku logopeda. Sve je ovo upotpunjeno i aktivnim radom i vježbom sa roditeljima kod kuće. Prvi reakcije i rezultati nastupili su u prvih 6 mjeseci nakon aktivacije kohlearnog implantata, dok se intenzivniji i značajniji napredak mogao primjetiti nakon godinu dana.

Lejla je danas korisnik kohlearnog implantata već punih 13 godina. Procesa navikavanja se ne sjeća, mada roditelji kažu da kao djete nikada nije odbijala nositi implant niti je pokazivala da ima određenih problema dok sluša uz pomoć implantatom. Proces rehabilitacije je bio dugotrajan i mukotrpan, ali se na kraju isplatio. Sve je predstavljalo dodatni izazov i učenje, ali je Lejli uspio povratio sluh i donijeti napredak, sa kojim je danas đak redovne gimnazije, smjera IT.

Ona uživa i u muzici, na šta joj je trebalo najviše vremena da se navikne, zbog glavobolja koje je ranije dobijala tokom slušanja muzike. Počela ju je aktivno slušati prije 3 godine i najviše uživa u pop muzici. Ipak, najviše voli zvuke cvrkuta prica, koji je uvijek iznova i iznova uspjevaju razveseliti.

Lejla i njeni roditelji voljeli bi poručiti drugim kandidatima da, ukoliko znaju da su oni ili njihovo dijete kandidat za kohlearni implantat, ne gube vrijeme, već da hrabro i odlučno idu ka rješenju i dobiju što prije šansu za povratak sluha. Naravno, uz ugradnju, moraju se pripremiti i na proces intenzivne i dugotrajne rehabilitacije govora i sluha. Iako je cio put kojim se prolazi nekada pun uspona i padova u vezi sa razvojem sluha i govora, hrabro uvijek treba ići dalje i nikada ne odustajati, jer se rad na kraju višestruko isplati!